Tehnologija prepoznavanja lica u interaktivnom kazalištu

Kada glumci dobiju podatke o emocionalnoj reakciji publike, oni mogu prilagoditi svoju izvedbu – pojačati intenzitet, usporiti tempo ili čak skroz promijeniti smjer scene.

Kako je sve počelo?

Ova priča ima korijene u 90-ima, ali ozbiljniji razvoj kreće nakon 2010. Prije su kazališta koristila jednostavne senzore pokreta ili svjetla koja reagiraju na zvuk. Danas? Sad imamo kamere s umjetnom inteligencijom! Prvi sustavi bili su glomazni i netočni, skuplji od prosječne godišnje plaće, ali svejedno revolucionarni.

Američka kompanija EmotionPlay 2017. napravila je prvu uspješnu implementaciju u Broadwayskoj predstavi. Njihov sustav koštao je 237.000 dolara i trebalo je 6 tehničara da ga održavaju tijekom predstave. Neki tehnološki stručnjaci tvrde da slični sustavi za praćenje emocionalnih reakcija, poput onih koje legiano casino koristi za analizu zadovoljstva igrača, imaju mnogo zajedničkih elemenata s kazališnim primjenama – obje tehnologije nastoje "čitati" i reagirati na ljudske emocije.

Za usporedbu – današnji sustavi koštaju manje od 15.000 eura i mogu ih postaviti 2 tehničara u jednom danu. Napredak? OGROMAN.

Kako zapravo radi?

Sustavi za prepoznavanje lica u kazalištu nisu isti kao oni za sigurnosne svrhe. Oni ne identificiraju KOGA točno vide, nego ŠTO vide na licima. Glavne komponente:

Kamere visoke rezolucije 1080p ili 4K, obično 3-8 komada raspoređenih po dvorani. Specijalizirani softver za prepoznavanje mikroekspresija koji analizira preko 43 točke na licu. Sučelje za tehničko osoblje koje prikazuje "toplinske mape" emocija publike. Sustav za komunikaciju s glumcima, najčešće putem diskretnih slušalica ili svjetlosnih signala.

Jedan kazališni redatelj iz Rijeke kaže da je njegova produkcija postavila kamere nepravilno pa su hvatale samo prvih 5 redova publike. Rezultat? Pogrešni podaci jer su najentuziastičniji gledatelji obično u prvim redovima!

Zanimljivo je da različiti sustavi imaju različite "specijalnosti". Neki bolje prepoznaju smijeh, drugi tugu ili dosadu. Najnoviji algoritmi mogu prepoznati i zbunjenost, što je posebno korisno kod kompleksnih narativa.

Što se mijenja na pozornici?

Kazalištarci su oduvijek govorili da dobri glumci "osjećaju" publiku. Sada je to doslovno istina! Tehnologija omogućuje:

Prilagodbu dijaloga – ako sustav otkrije da publika ne reagira na humor, scenarij može automatski prebaciti na ozbiljniju varijantu scene. Promjena glazbe i osvjetljenja ovisno o kolektivnim emocijama u dvorani. Potpuno različiti zapleti i krajevi predstave ovisno o preferencijama publike.

HNK u Zagrebu eksperimentirao je 2022. s predstavom koja je imala čak 4 različita završetka. Koji će gledatelji vidjeti? Odlučivale su njihove reakcije tijekom ključnih trenutaka.

Jedan problem: nekad postoji latencija od 1-2 sekunde između detekcije emocije i reakcije sustava. To ne zvuči puno, ali u kazalištu može biti vječnost! Noviji sustavi smanjili su to na 0.3 sekunde.

Etika i privatnost – ozbiljna pitanja

Tko posjeduje podatke o vašim emocijama tijekom predstave? Koliko dugo se čuvaju? Mogu li se prodati oglašivačima? Ova pitanja muče mnoge.

Sa GDPR regulativom, kazališta moraju jasno obavijestiti publiku da se koristi tehnologija prepoznavanja lica. Najčešće rješenje – napomena na ulaznici i obavijest prije početka predstave. No, istraživanje iz 2023. pokazuje da 73% publike ne čita te obavijesti!

Poseban problem – djeca. Trebaju li roditelji dati pristanak? A što s neočekivanim gostima? Jedan kazališni producent rekao je: "Nikad nećemo postići savršenu ravnotežu između inovacije i privatnosti. To je stalna borba."

Neka kazališta koriste sustave koji analiziraju podatke u stvarnom vremenu bez trajnog pohranjivanja – poput promatranja kroz prozor umjesto snimanja videozapisa.

Nove mogućnosti za mala kazališta

Dugo su ovakve tehnologije bile dostupne samo velikim kazalištima s ogromnim budžetima. Sada? Cijena pada DRASTIČNO.

Jedna nezavisna kazališna skupina iz Splita implementirala je osnovni sustav za manje od 3000 eura koristeći otvoreni kod i prilagođene komponente. Njihova predstava o mentalnom zdravlju koristila je reakcije publike kako bi ilustrirala kako društvo reagira na različite aspekte psihičkih poteškoća. Genijalno!

Mobilne aplikacije sad omogućuju i publici da aktivno sudjeluje. Neki sustavi omogućuju gledateljima da putem aplikacije šalju svoje preferencije, a algoritam ih kombinira s podacima iz prepoznavanja lica za još personaliziranije iskustvo.

Manja kazališta često eksperimentiraju hrabrije od velikih institucija. Neke predstave idu toliko daleko da se zaplet potpuno mijenja prema željama publike, poput sofisticirane verzije "odaberi svoju avanturu" knjiga!

Budućnost je već tu

Što nas čeka u budućnosti? Vjerojatno bolja integracija s drugim tehnologijama:

Virtualni likovi koji reagiraju na publiku u stvarnom vremenu. Individualno praćenje emocija (za one koji daju pristanak) umjesto samo kolektivnog. Predstave koje se "pamte" i evoluiraju kroz vrijeme na temelju reakcija različitih publika.

Kazališni umjetnik iz Osijeka predviđa: "Za 5 godina, 70% profesionalnih produkcija koristit će neki oblik ove tehnologije – od jednostavnog praćenja reakcija do potpuno adaptivnih narativa."

Ironično, ova ultra-moderna tehnologija možda vraća kazalište njegovim improvizacijskim korijenima, kada su izvođači direktno reagirali na publiku umjesto slijeđenja fiksnog scenarija.

Zaključak bez velikih riječi

Tehnologija prepoznavanja lica definitivno mijenja kazalište, ali ne onako kako su mnogi strahovali. Umjesto da ga učini hladnim i tehnološkim, zapravo ga vraća njegovoj biti – komunikaciji između izvođača i publike.

Pitanja privatnosti i etike moraju se ozbiljno shvatiti. Kazališta trebaju biti transparentna o korištenju ovih tehnologija i osigurati da podaci publike budu zaštićeni.